Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

понедељак, 18. фебруар 2013.

The Girl with the Dragon Tattoo (2011)


The Girl with the Dragon Tattoo (2011) on IMDb
Kod nas nazvan: Muškarci koji mrze žene
Žanr: Drama | Triler | Kriminalistički | Misterija
Režija: David Fincher
Glumci:  Daniel Craig, Rooney Mara, Christopher Plummer...

Priča:
Novinar Mikael Blumkvist se dao u potragu za ženom koja je nestala pre četrdeset godina. U toj istrazi pomaže mu Lizbet, misteriozna devojka sa tetovažom zmaja.

Moj osvrt:
U principu, dosta stvari koje ću izneti ovde važe i za švedsku verziju filma ali pošto ih tamo ne izanalizirah bog zna kako, ovde ću biti detaljniji. Preskačem uvod i smešnu obradu Immigrant Song-a, Finčer je oko toga napravio filozofiju, proguglajte ako vas zanima mišljenje čoveka koji je izgubio svoju kreativnost. Najveći kvalitet oba filma je lik Lizbet. On brzo uzima pažnju zbog mnogih karakterističnih stvari. Ceo deo vezan za njen život, njeni postupci, njen izgled, njena sudbina (osim na kraju ovog filma).... sve je to super predstavljeno. Mali problemičak: to u ovoj priči apsolutno ne služi ničemu i predstavlja potpuno skretanje sa glavne teme. 


Jedan čitalac mi reče da sve to ima veze (kada je švedski film u pitanju) i videće se to u nastavcima filmova. Ok, ako ta priča ima veze i potrebna je, zašto sam onda protraćio sate na tamo neki slučaj pronalaženja tamo neke žene. Jednostavno, sve posvećeno Lizbet služi da vam privuče pažnju i to je to. Lepo je to odrađeno, mnoge scene sadrže i opak šok ali niđe veze čemu to služi. E sada malo poređenja. Načitah se gomile analiza Runi Mara ili Nomi Rapace. Zbog toga, i tvrdnji mnogih da je Mara nadmašila Nomi sam pomislio da ću ovde videti nešto mnooogo zajebano. Razlog za to je naravno Nomi Rapace koja onakvom pojavom i glumom može čoveka da ubedi da je i sama zapravo takva. Jednostavno, njena gluma mi je toliko bila karakteristična i svakako je upotpunila samu priču o Lizbet. Šta je Runi Mara donela a da Nomi nije? Samo reklamu koja je pičila godinu dana pre prikazivanja filma, kako se ona priprema, kako se pretvara bukvalno u lik Lizbet. BUUUUUUULLLŠŠIIIIT. 


Runi Mara nije loša ovde ali ne može ni prići onome što je Nomi pružila. Lizbet u ovom filmu je barem deset puta neupečatljivija iz prostog razloga što koliko privlači pažnju toliko ide i na nerve. Nomi je delovala užasavajuće prirodno u svojoj ulozi, Mara nosi ogromnu količinu teatralnosti, konstantno blene u stranu, konstantno je hladna kada priča i u fazonu "izbole me za sav prokleti svet, ja sam neranjiva"... vidi molim te... Ono što je Nomi Rapace prikazala je misaona imenica za Maru. Ovo što je Mara prikazala degradira lik koji je Nomi utemeljila. TAČKA. Uz Lizbet imamo i priču o novinaru koja nije ništa posebno i ne bih se njom ni bavio. 


Hajde da se sada malo bavimo i centralnom pričom filma. Tu imamo neku detektivsku priču koja može da bude originalna samo nekom ko nije gledao više od 10 detektivskih filmova ili serija. Novinarčić istražuje neki slučaj iz prošlosti, pridružuje mu se Lizbet i to je to. Niti je nešto epohalno u tom slučaju, niti on nosi neki veliki obrt... Kako da obrta u rezultatu bude kada nam se rešenje nudi u gomili scena, kako da bude obrta kada su ličnosti u pitanju, kada ih upoznajemo šačicu, kako da ovaj slučaj bude upečatljiv kada ništa originalno nema u njemu... smejurija. Dakle najobičniji ok slučajčić koji nije naročito vredan velike pažnje. 


Ovako, imamo neepohalan slučaj i lika koji je karakterističan ali čija priča nema nikakvog uticaja na celu ovu glavnu priču oko slučaja. U tri života me niko ne može ubediti da je ovo nešto opako kvalitetno. Švedski film je još i držao neku atmosferu ali je to ok filmić za jedno gledanje i to je to. Sa ovim filmom to nije slučaj. Zašto? Zato što je Finčer odlučio da se debelo zameri ljudima koji su ga poštovali godinama zbog remek dela koja je napravio. Prvo je napravio smeće od Social Networka, a drugo... usudio se da reklamira ovo na sva zvona ne kontajući ni jednog momenta da postoje ljudi koji su pogledali švedski film. Ok, kontao sam, rađeno je ovo po knjizi, pružiće nam neku svoju verziju i viziju pa će sve to biti ok. Recimo Woman in Black je bila verzija i oba filma su mi prijala jer se toliko razlikuju iako su u načelu slični. Razlike koje postoje između ovog i švedskog filma su takve da su ili zanemarljive ili je čak bolje i da ne postoje. 


Finčer se lepo rukovodio time da amere mrzi da gledaju film na jeziku koji nije njihov, pa će im servirati nešto novo. E pa momak, malo si se zajebao. Ovo je besramna kopija švedskog filma koja i kad vam nudi nešto novo, nudi vam teško smeće. Tako da ako ste gledali taj švedski film, ovo slobodno zanemarite. Sadrži jednu  bitnu razliku ubačenu na sam kraj, vezan za lik Lizbet, ali to je već holivudsko iskenjavanje. Ne znam da li to postoji u knjizi, ali ako postoji, ja to čitati neću jer je presmešno koliko je jadno. Još jedna stvar koja mi je išla na nerve je sledeće. Radnja filma se dešava u Švedskoj. S obzirom da je Skarsgard verovatno jedini lik koji može da priča na švedskom, nisam ni očekivao da film bude na originalnom jeziku, nemam problem s tim i engleski je sasvim prihvatljiv. 


E sada, neko "pametan" se našao i dosetio da likovima ubaci malo drugačiji akcenat. Nije li to rađeno u filmovima starijim 20,30 godina. Minus... ma šta minus, minusčina za ovo. Zašto bi iko mislio da je odlično slušati tu degenerisanu verziju engleskog. Ako već pričaš na engleskom, pričaj normalno. Na kraju, malo oko ocene. Ocenjivaću kao da nisam gledao švedski film jer u protivnom bi moja ocena bila nešto kao "nepotreban", "jadna kopija", "nosi se finčeru jer postaješ nekreativno govno"... Još jedan veliki minus za Finčera, još jedna kolosalna razvučena dosada koju nam prodaju reklamama, još jedan izvikan film vredan pažnje koliko i bilo koja standardna detektviska serija... dakle skoro pa nikako. Toliko od mene.

Zanimljivosti:
Nomi Rapace je trebala glumiti lik Lizbet i u ovoj verziji ali je odbila (pametna devojka). Ovu ulogu je odbila i Natali Portman. Maks Fon Sidou, inače Šveđanin, je originalno trebao glumiti Henrika Vagnera ali je uloga ipak otišla Kristoferu Plameru. 


Pirsinzi koji Lizbet nosi su pravi. Kada je završeno snimanje, sve pirsigne je uklonila osim na desnoj bradavici zbog mogućnosti da se snima nastavak filma. Film je nominovan za dva Zlatna Globusa i pre prikazivanja. Pesma iz uvoda je obrada pesme Immigrant Song grupe Led Zeppelin. Pošto je snimano u njegovom rodnom Štokholmu, Skarsgard je izjavio kako je prvi put posle 20 godina u stanju da legne u svoj krevet u danima kada snima film.

Naj scena:


Ništa specijalno ne bih izdvojio ovde ali ako baš moram, odabraću istu naj scenu kao i u švedskom filmu, dakle osvetu...

Moja ocena: 5/10

Нема коментара:

Постави коментар