Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

уторак, 9. децембар 2014.

GAME OVER


May the Force be with you
Pre nego što osmislimo svoju igru, gledamo majstore kako to rade. Divimo se njihovom znanju, divimo se onome što izvode, divimo se njihovoj jedinstvenosti. Da bi upoznali tu igru, moramo ih kopirati dok ne shvatimo šta bi sami menjali u tome i kako bi postali svoji. 

Majstori uvek ostaju majstori i uvek ćemo im odavati počast, uvek ćemo govoriti da su ti koji su uticali na nas bili i uvek će biti bolji od nas. Bez nekih od njih, ova igra ne bi ni počela. Mi samo želimo biti jedinstveni, želimo pronaći sebe u tom svetu igre. Naravno, to kopiranje majstora ne liči ni na šta posebno ali ako je želja jaka, ako imamo motiv, kada vreme dođe, možemo igrati igru na svoj način.

I want to play a game
Stvari koje nam ne donose više od zadovoljstva i počinjemo da radimo kao igru. Prvo se igramo za sebe, igramo se da bi u tome uživali, igramo se da upotpunimo svoje vreme momentima zadovoljstva. Kako je ta igra nova, igramo je pomalo trapavo, pomalo nespretno. 

Nekada nismo svesni zapravo šta radimo, nekada promašimo poentu igre ali smo ipak srećni u svemu tome. Zašto svoju sreću ne bi podelili sa drugima?

Louis, I think this is the beginning of a beautiful friendship
Kada drugi krenu da se igraju zajedno sa tobom i oni žele uživati u tome. Pričajmo prvo o dobrima. Dobri će ti odati prizanje za ideju. Oni će te podržati u tome što radiš. Bolji od tebe će te naučiti kako da shvatiš sve aspekte svoje igre, pomoćiće ti da otkriješ lepotu u toj igri koju sam nisi ni shvatio. 

Tako se vidici šire. Tako uvidiš beskraj onoga što nazivaš igrom. Tako pronađeš nešto veliko u nečemu što je obična igra. Dobri te nateraju da napreduješ, dobri te podstaknu na mnogo više.

What we've got here is failure to communicate
Loši ti neće dati šansu da se popraviš. Plitki neće otvoriti svoj um za tvoju verziju igre, za priču koju možda nisu uvideli. Uvredićeš ih nečim što radiš drugačije od njih. Neće se truditi da objasne igru na svoj način, trudiće se da omalovaže tebe i samim tim način na koji igraš. 

Ako veruješ u svoju igru, veruj u taktiku kojom je vodiš. Igraj za publiku, igraj za one koji te vole i koji cene to što radiš. Ne igraj za rezultat. Rezultat su brojke i statistika kojim se hvališ i prepucavaš sa drugima. Igraj za onog jednog koji će te gledati sa zadovoljstvom, aplaudirati tvom uspehu ili kritikovati tvoju grešku pomogavši ti da nađeš pravi put.

All work and no play makes Jack a dull boy
U jednom momentu shvatiš da si laganu igru prerastao i da je tvoja igra postala nešto ozbiljnije. Privukao si mnoge ljude da se igraju sa tobom. Dovoljno je nekoliko razmena mišljenja da ih upoznaš onoliko koliko želiš. Ne želiš da i dalje tvoja igra bude kratka zafrkancija. 

Zašto ljudima ne bi pružio nešto više. Zašto se ne bi igrali kvalitetnije i ozbiljnije. Svakako da ne želiš da izgubiš onaj zabavni aspekt jer ipak, sve je ovo igra. Ne treba da lomiš glavu oko toga, samo uživaj ali unapredi igru. Pokaži više kada je tema zahtevnija, objasni nejasno, otkrij skriveno, pronađi ključ i pokloni ga drugima.

I'll show you the life of the mind!
Šta ako počneš da veruješ da svojom igrom možeš da promeniš nešto? I dalje je to prokleta igra. Ali ona sadrži sve one elemente života koje voliš ili ne. Zašto ne bi prikazao ljudima sve lepote života kroz tu igru, sve ono što ceniš i poštuješ, sve ono o čemu maštaš i za čim žudiš? 

Zašto tvoja igra ne bi bila i poruka? Zašto tom igrom ne bi digao glas protiv onog što ne voliš, protiv svega što te tišti, protiv svega što je trulo u sistemu kog si deo. Može li tvoja igra tako uticati na druge ljude? Možeš samo da se nadaš. Sve što treba je da uložiš sebe u svoju igru, da se ogoliš do gole kože. Samo tako će ljudi znati da si iskren.

Why so serious?
Ako ispratiš sve ovo, tvoja igra neminovno raste i postaje ozbiljnija. I sam rasteš sa njom a da čak i nisi svestan toga. Međutim to može otići pogrešnim smerom. Mnogi žele to odvesti na viši, ozbiljniji nivo. Svestan si da ne možeš da živiš od svoje igre, da ne možeš zaraditi, da ti je to hobi za koji ne želiš da kažeš da ti oduzima vreme. Možeš dozvoliti drugim da ti upravljaju delom igre, da vode put donekle, ali neminovno će neko zanemariti pravila. Možeš pokazivati ljudima da ti je i dalje stalo samo do igre, oni će smatrati da treba da je digneš na viši nivo, da ona postane nezavisna, ozbiljna, da donosi zaradu, da pokriva moderno, da prati aktuelno, da uvažava nešto što je priznato. 

Sve je to u redu, ali tada više igra ne bi bila jedina stvar kojom bi se bavio. Tada bi morao da poštuješ druga pravila a to je nešto što je sasvim drugačije, nešto što još nisi probao. I sva ta komešanja, sva ograničavanja koja postavljaš sam sebi, sva pravila kojim ograničavaš sam sebe nateraju te da poželiš da se ponovo igraš kao nekada - nekada kada ti je tapšanje po ramenu značilo mnogo, kada ti je hvala bila motiv, kada ti je kritika bila izazov.

All those moments will be lost in time… like tears in rain.
Loše je kada shvatiš da ti tvoja igra izmiče kontroli. Jednostvno, ne želiš da ona postane nešto u šta nisi verovao. Najgora moguća stvar je ako osetiš da ti igra postaje obaveza a to ne smeš sebi da dozvoliš. Ako ti igra postane obaveza, oni koji je igraju sa tobom i oni koji te gledaju kako igraš, primetiće to. Ne želiš da ih izgubiš takvom igrom. 

Sa druge strane, ne smeš da menjaš igru da bi udovoljio svima. Tada to više neće biti tvoja igra i oni koji su tu zbog tebe više neće biti tu. Što više ličiš na nekog ko udovoljava svima, tada više ne ličiš na sebe i tada si kao svi drugi. Ne idi tamo. Odustani na vreme.

Here's Johnny
Kako da nekom objasniš da se nisi umorio od igre iako osećaš umor? Svestan si da se igra nije promenila do neprepoznatljivosti ali nisi siguran da možeš još da je držiš onakvom kakvu voliš da ona bude. Moraš da objasniš ljudima da igru koju voliš ne osećaš kao obavezu ali da imaš strah da će to ona neminovno postati. Možeš zanemarivati da ti igra oduzima mnogo vremena jer to je vreme posvećeno njoj, njoj koju voliš, njoj koja te usrećuje. Mnogo puta je došlo dotle da poželiš da možeš da živiš od svoje igre, da joj se celim sobom posvetiš, ali svestan si da to nije realno. 

Nikada se nisi u toj igri takmičio u borbi za pažnju i veliki broj pristalica. Kako da u ovakvoj poruci ubediš ljude da još voliš ovo da radiš? Kako da im kažeš da bi posle više od tri i po godine i dalje radio to isto: za onoga sa kojim si delio školsku klupu, vreme, priče, emocije, za onoga ko te je naučio da priđeš ljudima; za onu kovrdžavu kojoj znaš stavove, probleme, želje, bubice, koja te je naučila da u svoju igru uneseš sebe i svoje stavove a ne znaš joj ni boju glasa; za onog glasnog sa gitarom ko te je ubedio da otvoriš um za nešto drugačije; za tebe koji čitaš ovo; za svakog od vas ponaosob.

I'll be back
Bilo bi lepo biti siguran da se igra samo pauzira, da ova rečenica iz Terminatora opisuje trenutno stanje. Teško je obećati da će se baš ova igra nastaviti. Poražavajuće je shvatiti da možda više nemaš šta da daš u igri u kojoj si se osećao prepunim samopouzdanja. Kako nekom da objasniš da je to ono čega se plašiš? 

Ali isto tako je teško obećati da se ova igra trajno obustavlja. Možda se ona vrati ovde, na isto mesto gde sa kog je krenula, kome pripada, koje najviše voli. Možda se preseli na neko drugo mesto ali svakako neće zaboraviti odakle potiče. Ko zna. Ljubav prema igri možda nije tako jaka, ali možda se ona vrati poput potrebe da ponovo prošetamo u starim patikama, poput gladi za knjigom koju smo davno pročitali, poput želje da posetimo mesto za koje nas vežu lepe uspomene. Možda shvatiš da još uvek imaš nešto da daš igri koja te je pokazala svima. Ako do toga dođe, budite sigurni da će igra biti glasna i prepoznatljiva kao i pre. Ako do toga ne dođe, oprostimo se sa stilom

Hvala vam svima.


GAME OVER

18 коментара:

  1. Iako ova mozda prestaje uskoro pocinje druga, ona najbitnija u kojoj ces/cemo, znam uzivati u potpunosti. Neverovatna je sreca imati te...

    ОдговориИзбриши
  2. nisam vise anoniman :D10. децембар 2014. 15:27

    Domacine, pisao sam i ranije koliko mi ovaj blog znaci i koliko su mi tvoji textovi postali deo svakodnevnice pa ne bih da se ponavljam po ko zna koji put... Mogu ti samo reci da ce se bas osetiti praznina u standardnoj rutini koji imam svaki dan kad sednem za komp... Sta jos da ti kazem osim da je i ovaj text za 10ku, verovatno i vise nego bilo koji drugi (kao sto i prilici)... Jedno veliko hvala na svemu i nadam se da ces nas jednog dana ipak iznenaditi nekom recenzijom iz one gomile sa tvoje liste. Zelim ti svako dobro.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala najlepše neanonimni prijatelju. Treba biti fer prema igri. Pisao sam iz emocija ali već neko vreme ne uživam u pisanju o filmovima. Ovaj tekst je poslednji u već duže vremena u kom sam uživao pišući ga a u isto vreme me je činio jako tužnim. Ne želim da otaljavam posao jer ni vi, ni prethodni rad ovde nisu zaslužili tako nešto. Ako ponovo pronađem motiv, budi siguran da ću se vratiti. Ako ne, uvek ću se sa zadovoljstvom sećati perioda pisanja o filmovima.

      Избриши
  3. Jednom sam davno negdje cuo da covjek u svom zivotu jedino vode i hleba nemoze da se zasiti. Ja, ti i svi filmofili koji su pratili tvoj blog znaju za jos jednu stvar, DOBRE FILMOVE. No, nista nam ne preostaje, doli da te strpljivo cekamo. HVALA na svemu...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Bas tako, BU-2 sve rekao, mnogo ce faliti tvoji textovi... no cekamo te, tu sam uvek na tvom blogu svaki put kada upalim komp...

      P.S. A ja ti zadao nekoliko naslova u prethodnom postu! ;-}

      Избриши
  4. A neeeeecuuuuuu! Nadam se da ces se pokajati i da ces nam se brzo vratiti. Mi te cekamo :)

    ОдговориИзбриши
  5. I meni je zao...iako sam rijetko kometirao kao korisnik, citao sam redovito, dao si mi jedan temelj za vrednovanje dobrog od lošeg u filmovima...hvala ti od srca na tome. Zelim ti svako dobro u zivotu i drago mi je da sam i sam bio dio neceg legendarnog jer ovaj blog i misli u njemu sad su dio naših misli i živjet će, zato zivio legendo!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Šta da kažem posle ovakvih reči nego da mi je knedla u grlu. Hvala ti najlepše prijatelju.

      Избриши
  6. iako nisam dugo ostavljao komentare, niti bio aktivan u tom pogledu, želim samo da znaš da sve vreme pomno pratim recenzije koje objavljuješ i uživam dok ih čitam. Ne mogu ti opisati koliko mi je žao zbog ovoga što čitam, ali u potpunosti te razumem, i nadam se da ćeš naći neku novu inspiraciju posle određenog vremena, te ćeš se vratiti u velikom stilu ;)

    ОдговориИзбриши
  7. Pozdrav svima! Zapocela sam sa pisanjem bloga o filmovima, i kako ste ovdje svi filmoljupci ;) , svaki komentar ili sugestija su dobrodosli! LP

    https://svijetfilmova.wordpress.com/

    ОдговориИзбриши
  8. Hm... sta da kazem, koliko vec ne pises, meni cini se vecnost... citam ja druge recenzije i pokusavam da pronacem jedan delic tvojih vidjenja... ali jok... veliko nista, "plot hole" burazeru, jer posle tvojih recenzija, sedmu umetnost posmatram na drugaciji, bolji nacin... naucio sam mnogo od tvojih textova i hvala ti na tome. Salud!!!

    ОдговориИзбриши