Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

понедељак, 26. октобар 2015.

Song of the Sea (2014)


Song of the Sea (2014) on IMDb
Žanr: Animacija | Porodični | Fantastika
Režija: Tomm Moore
Glumci: David Rawle, Brendan Gleeson, Lisa Hannigan...

Priča:
Ben, dečak iz Irske i njegova sestra Saoirse, koja može da se pretvori u foku, kreću u avanturu da oslobode vile i spase svet duhova.

Moj osvrt:
PRELEPO. Ako bih morao da opišem ovaj film jednom rečju, to bi bila ova. Na prvi pogled me je odbila animacija i nekako mi je film izgledao dečiji. Na sreću, lepša polovina je odlučila da se ovo gleda. Prvi utisak - animacija je savršena. Iako deluje jednostavno, na savršen način dočarava atmosferu. Vetrovi, hladnoća, toplina, emocija - sve je jasno i sve osetite iz same animacije. Iz scene u scenu ona naprosto oduševljava.

Druga stvar je muzika. Ona ne prestaje. Konstantno je čujete ili u pozadini ili je deo trenutne radnje. Muzika neopisivo prija ušima. Ovo je nešto što možeš da slušaš u bilo kojoj situaciji, bilo kada. Odmara mozak i pogađa upravo tamo gde treba. Ono što je najlepše, povezana je sa samom pričom na najbolji mogući način. Nema scena koje zastanu da bi vam servirale pesmu. Te scene i te kako imaju veze sa razvojem priče. 

Glavni sastojak ovog vrhunskog ostvarenja je emocija. Animacija dočarava atmosferu, dočarava lepotu, dočarava opasnost ali sve vreme izgleda prelepo. Uključite se u bilo koji deo ovoga, zaustavite scenu i siguran sam da ćete iz ovakve animacije steći pravi utisak. Muzika, braćo i sestre, priča svoju priču. I ona je priča tako da vam je konstantno knedla u grlu. Ne kažem da je ovo melodramatično, daleko od toga. Uostalom, da li je tuga jedini razlog zbog kog plačete? Muzika i pesme bude emociju na do sada za mene neviđen način. Ok, više puta sam u filmu naišao na muziku koja digne atmosferu, raspoloženje, adrenalin, koja pojača emociju momenta. Ali ovo - ovo je neopisivo. Neprocenjivo. Veličanstveno. 

Priča deluje jednostavno. Na površini, ona to i jeste. Imamo devojčicu koja je magična, koja predstavlja čudo. Ne gledajte na čudo uvek kao na magiju. Čuda se dešavaju svuda oko vas. Pogledajte neverovatne talente koji imaju ljudi koji vas okružuju. Fazon je u tome što talenat ne želi da bude zatvoren. Zbog toga otac čuva ovu devojčicu od magije koju ona nosi. Sprečava je da bude ono što jeste. To će je sakriti od očiju sveta, to joj neće dozvoliti da ode. Ne posmatrajte ovo negativno. Užasna je to dilema. 

U početku vidimo da devojčicu brat zanemaruje i ne vidi to čudo u njoj. E to je već problem, to je za kritiku. Ni jednog momenta nije problem to što devojčica ne sme da pokaže čudo. Ona je uglavnom sprečena. To je savršeno simbolično. Ljudi koji su dobri, koji žele pokazati nešto veliko, neće sebe ograničiti. Ograničiće ih oni koji ih ne priznaju, oni koji im neće dati šansu. To su oni koji kratko vide, koji su nesvesni da drugi mogu da im donesu nešto veliko. To su oni koji ne veruju u čoveka. Srećom, to je izlečivo, sve dok ono u grudima kuca zbog pravih razloga. 

Šta se dešava kada drugi vide čudo? Oni slave onog ko to čudo nosi. Oni slave i samo čudo. Zašto? Zato što ono usrećuje, pomaže, oplemenjuje, ispunjava, leči. Obratite pažnju, to su scene koje će vas nasmejati. Svi vole fer plej, svi vole dobrotu, svi vole drugarstvo, svi vole ljubav. Zapravo ne svi, ali oni koji su vredni čuda, oni veruju u dobrotu, oni su ti čiji osmeh je ovde neminovan.

Onaj koji nosi čudo neminovno veruje u njega. I to ne samo u njega. On je u stanju da razvije to što nosi, on je u stanju da otkrije nešto i više. Ne mora on da prikazuje sve to, to se lako vidi ako to želite videti. Zbog toga vam ne daju mnogo postupaka ove devojčice, ali ste svesni svega što ona jeste. Nju ćete najviše i očekivati u svakoj sceni, ona će vas najlakše naterati na svaku emociju. Zašto je to tako, ako ne vidite njene postupke? Zato što ste videli čudo u njoj, zato što je ono vođeno lepotom, zato što je praćeno dobrotom, zato što je u svojim koracima kroz svet ona nevina i prelepa. Nepobedivo. 

Ako neko nosi čudo u sebi, dajte mu da se razmahne, dajte mu širinu, dajte mu podsticaj, gurajte ga napred. Boleće, to je neminovno. Nedostajaće i to nenadoknadivo. Ali uvek budite sigurni da nećete narušiti želju drugoga. Možda on ne želi toliko da se razmahne, možda ne želi toliko daleko otići. Možda želi da ostane uz vas. Ne terajte ga. Pustite da podeli čudo sa drugima na način na koji on želi.

Rekoh da je film užasno emotivan ali sam pomenuo to samo u kontekstu animacije i muzike. Ne bi to bilo dovoljno za savršen film. Ovaj film pokazuje, prikazuje i slavi emociju. Ne pričam samo o lepoj. Odustvo negativnih emocija je laž, bajka. Ovaj film nije bajka, ovaj film prikazuje da i u stvarnom životu koji je prepun i lepih i ružnih stvari postoji bajka. Ali pre svega, on govori da treba da znaš i prihvatiš svaku emociju: ne zaboravi tugu - nikada tvoja sreća neće biti velika; ne zanemaruj bol - on te uči šta da ne radiš; ne poriči bes - on te je učinio mudrijim; ne odriči se straha - on ti je doneo sigurnost; ne štedi na hraborsti - ona je uvek za veće dobro; ne potcenjuj sreću - nije večna, na njoj živiš. 

Zašto ovaj film toliko potencira na pesmi, zašto je njegov vrhunac pesma? Ako želiš da sačuvaš emociju, ako želiš da sakriješ ljude od zaborava, ako želiš da događaj ostane večno upamćen, ako želiš da priče traju večno, braćo i sestre, ja ne vidim veličanstveniji način od pesme. Pesma koja budi duhove može da bude bajkovita scena ali ona tako nema toliku vrednost koliko je simbolika velika. Pesma nosi emociju, pesma nosi boju, pesma čuva od zaborava, pesma je besmrtnost, pesma je večnost.

Zanimljivosti:
Cú, kako deca zovu svog psa, doslovno znači "pas" na Irsko Galskom. U jednoj sceni kada Ben i Saoirse šetaju, u pozadini se vidi statu Molly Malone što pokazuje da oni šetaju ulicama Dablina. Reči pesme koja se čuje na početku: "Come away, O human child!/To the waters and the wild/With a faery, hand in hand,/For the world's more full of weeping than you can understand." su iz pesme "The Stolen Child" irskog pesnika William Butler Yeatsa. Četiri studija iz četiri različite države su učestvovala u razvoju ovog filma: Irske, Danske, Belgije i Luksemburga. "Saoirse" znači "sloboda" na irskom dok "Bronach" znači "žalosna". Crteži u Benovoj svesci su crteži režiserovog sina.

Naj scena:

Čudesna pesma

Moja ocena: 10/10

1 коментар: