Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

субота, 6. август 2016.

Moartea domnului Lazarescu (2005)



Alternativni naziv: The Death of Mr. Lazarescu
Kod nas nazvan: Smrt gospodina Lazareskua
Žanr: Drama
Režija: Cristi Puiu
Glumci:  Ion Fiscuteanu, Luminita Gheorghiu, Doru Ana ...

Priča:
Šezdesettrogodišnji gospodin Lazaresku je pozvao hitnu pomoć. Kada oni dođu, odlučuju da ga odvedu u bolnicu ali kada stignu tamo on biva poslat u sledeću i to se ponavlja. Za to vreme, zdravstveno stanje gospodina Lazareskua se postepeno pogoršava...

Moj osvrt:
Nekako izgledah i ovo vazda hvaljeno čudo. Ček, ovakav početak ne zvuči dobro, ispašće da je ovo loš film. Ne, nije ali nije ni onoliko sjajan koliko ga hvale. Dobro, ne kažem, neke će ovo ubosti u bolnu tačku i u tome će videti nešto ali za one uhodane, film neće doneti ništa novo. No, da prestanem da mudroserem i da pišem mnogo ni o čemu. Preći ćemo na stvar. 

Smrt čove Lazareskua služi kao nešto što treba da upre prstom u zdravstveni sistem i izvrne ga ruglu. E sada, zamolio bih vas da ukočite malo. Ja sam svestan da je većinu nas neko žestoko opekao u zdravstvu, svestan sam da svi imamo neku tešku priču odatle ali ne treba se odmah hvatati kamenja. Batalite to. Ovaj film komotno može da se preseli u Srbiju. Videćete ono što viđate i kod nas: očajno organizovan zdravstveni sistem, nadobudne i grube doktore, loše reakcije, pogrešne dijagnoze, igranje sa životima drugih. To je manje više ok prikazano u filmu, ali šta ne valja? 

Ne valja jednobojnost. Šta mislim time? Mislim na izuzetke u tom sistemu, na one divne ljude koji se zaista trude, na one majstore koji dnevno spase nekoliko života, na one koji su neprestano na ulicama u službi života. E pa bato moj, ako mi govoriš da takvi ne postoje, onda si debelo u zabludi. U celom prokletom filmu vidimo jednu jedinu takvu osobu a to je službenica hitne pomoći koju majstorski tumači Luminita Gheorghiu. Eeeeej samo jedna. Ok, ima onih koji su kao cool doktori ali eto, moraju da budu drčni ili da se sprdaju sa životima drugih. Meh, ne preterujmo. U takav sistem veruju samo oni najgore pogođeni i oni ostrašćeni. 

Na sve navedeno se napakuju još i neki nerealni kreteni koji traže potpis od čoveka koji nije baš u dodiru sa sopstvenom glavom, koji objašnjavaju svima kako su oni mega bitni i da se oni pitaju. Ma daaaaaaaaaaaj. Nemoj me nervirati ovakvim pizdarijama. Ono što zaista ne volim je kada se planski pravi nešto da iznervira gledaoca. Mrzim taj šablon. Ako hoćeš nekog da uključiš u film, zainteresuj ga, daj mu nešto sa čim će se poistovetiti. Ne daji mu karikature kojim želi da se sveti. Film je imao odličnu nameru. Izgubio se u onom bukvalnom. 

Drugi veliki problem je što se stvari ponavljaju i što je film generalno jako razvučen. Komotno možete spremiti sebi finu klopu i pojesti nešto dok Lazaresku ne krene na putešestvije po bolnicama. Kada krene, onda idemo u krug: ovde nema mesta ili ne može, beži tamo. Mislim ok ali posle drugog puta je jasno gde sve ovo ide. Gađa se na to kako zapravo ovakav zdravstveni sistem ni malo ne mari za ljudski život. Mislim mogu tu možda i da se složim, ali ste zaboravili jednu veliku stvar. Postoje ljudi kojima je i te kako stalo. 

Ono što mi se ponegde dopalo je način na koji doktori pričaju tj. imaju stav o ljudskom životu. Gledajući sa strane šokantno deluje da neko tek tako kaže da će čovek umreti. Ali pogledajte bolje, ljudi koji se bore za živote su oguglali na smrt. Ne čini li ih to takođe tragičnim likovima. Tu je film mogao da poentira ali ne, išao je na degenisanje doktora i doktorskog poziva. 

Jedna od stvari koju doktori potenciraju je da je gospon Lazaresku pijanica. To zvuči tako kao da ni ne žele da mu pomognu, niti pokazuju neku empatiju. Onda ispada da i ljudski život ima meru, da ima težinu, da neki teže mnogo više, da su neki zanemarljivi. To je surova istina. Na žalost, onaj ko je u situaciji da pomogne, tu meru će proceniti na osnovu sopstvene koristi. 

Kada pogledamo kraj, zaista je šteta što film nije malo zauzdao izvrgavanje ruglu, što nije davao povremene svetle momente ili ljude. Onda bi više pažnju posvetili upravo tome koliko vredi ljudski život. Onda bi više gledali gospodina Lazareskua nego idiotske likove. Možda bi se saživeli sa jadnikom umesto da nam on bude objekat koji se pojavljuje u svakoj sceni. Možda bi onda krajnji utisak bio još jači. Možda bi, dok ga posmatramo na mesarskom stolu, u toj hrpi mesa, sala, kože, kostiju i kose, shvatanje da je on naše sažaljenje zaslužio mnogo ranije mnogo teže palo.

Zanimljivosti:
Film je snimljen u toku 39 noći u pravim bolnicama.

Naj scena:

Kraj

Moja ocena: 6/10

5 коментара:

  1. Sumoran i težak sa jakom pričom, lepo si rekao ono: "Ovaj film može komotno da se preseli u Srbiju" , mislim da sam ti ja preporučio za listu!?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da da, jako sumorno i mračno. Kontam da će ljudima ovde da se svidi baš zbog toga što donekle podseća na našu situaciju.

      Избриши
  2. Ovakav film mogu da razumeju samo ljudi koji žive na Balkanu, meni je bio zanimljiv film, kao da je prikazano zdravstvo kakvo je i danas kod nas. Možda se ne slažem da su baš doktori izvrgnuti ruglu, jednostavno rade koliko im sistem dopušta, jer ako prime Lazarescua, neko drugi bi izvisio jer je noć bila teška, ali se slažem da su oguglali na smrt. Zanimljivo mi je stalno ponavljanje iste procedure kod više lekara.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Definitivno mračna strana našeg podneblja. Na kraju vidiš da smo samo jedna hrpa mesa i to je to.

      Избриши
  3. Lazarescu, koji je opšteobožavan od strane kritike, meni nikako nije legao, dok mi je njegov Malmkrog baš lepo seo i verovatno mi je u vrhu liste prošlogodišnjih filmova, a čak me i u mnogo čemu podseća na kasnog Ceylana, što je svakako plus. Sveukupno imam prilično indiferentan stav prema Rumunskom Novom Talasu jer, ima onih reditelja koji su mi prilično gotivni poput Corneliu Porumboia ( a posebno njegovog "12:08 East Of Bucharest" ) ; Adriana Sitarua koji prave odlične kratke filmove ; Christiana Munguia kojeg lično obožavam i čiji "Beyond The Hills" je verovatno ponajbolji izrod Rumunskog Novog Talasa ; i naravno moram pomenuti prerano preminulog Christiana Nemescua koji je ušao u anale Evropske i Svetske kinematografije svojim uradkom "California Dreaming". Od ostalih stvaralaca vrednih pomena mi je ostao samo već pominjani Puiu koji me povremeno oduševi dok ponekad, takođe, zna podbaciti. "Sieranevada" je jedan od onih koji su me je oduševili, a "Aurora" i "Lazarescu" pak prilično skromni.

    Calin Netzer, Florin Serban i Radu Jude mi ostavljaju nekakav šminkerski utisak, pseudo koheziju nadrealizma i socrealizma koja mi se ni malo ne sviđa i koja je previše groteskna, čak i za moj ukus.

    ОдговориИзбриши