Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

недеља, 12. март 2017.

The Boys from Brazil (1978)


Kod nas nazvan: Momci iz Brazila
Žanr: Drama | Triler
Režija: Franklin J. Schaffner
Glumci: Gregory Peck, Laurence Olivier, James Mason ...

Priča:
Lovac na Naciste, u Paragvaju otkriva jeziv plan za oživljavanje Trećeg Rajha.

Moj osvrt:
Mišljenja oko ovog filma su podeljena. Oni koji ga hvale, hvale ideju, način na koji se misterija razvija pa zašto ne reći i zabavu koji film donosi. Drugi ga kritikuju što koristi istorijske ličnosti u situacijama koje se nisu ni dogodile. Razumem i jednu i drugu stranu ali sam uz ove koji smatraju da je Boys From Brazil odličan film. Iako koristi istorijske ličnosti, film to nipošto ne radi na loš način a objasniću malo kasnije i zašto. 

Prva stvar koja grabi pažnju je Gregori Pek kao Mengele. Navikao sam na ovog čoveka u potpuno drugačijim ulogama. U svakoj sceni u kojoj se pojavi on je bez sumnje centralna ličnost. Pek kojeg ja znam je uvek ozbiljna, zamišljena uloga i on je sve to dostavljao bez ikakvih problema. Pekov Mengele, e to morate videti. To je onaj tip negativca koji vas zastraši inteligencijom, stavom i uverljivošću. Ne kupuje vas nekom silom i oružjem koje ima. Ovaj vas plaši time što ste svesni da je inteligentniji od svakog protivnika. 

Mengeleu se suprotstavlja Ezra Liberman, lovac na Naciste u tumačenju još jednog velikana - Lorensa Olivijea. I što je neverovatno, i ovog čoveka nisam nikada video u ovakvoj ulozi. Od lovca na velike zverke očekujete snagu, opasno organizovan tim, fizičku besprekornost - da, u šablonskim filmovima. Ezra Liberman je starac u kome nema još puno energije. Uprkos tome i opasnosti onoga što radi, ovaj čovek ima vrhunski smisao za humor. I takvi fazoni su odlično tajmirani. Slatko će vas nasmejati u mnogim situacijama. Šta je njegovo glavno oružje? Inteligencija. Ima li šta bolje nego kada imamo sukob inteligentnih ljudi? 

Način na koji vas film privuče je školski primer kako se to radi. Daju vam nešto što vas natera da se zapitate i tako vas vode kroz ceo film? Evo malog spojlera sa početka filma: Mengele svojim saradnicima daje spisak od 94 čoveka koja treba ubiti. Svaki od tih ljudi ponaosob treba da umre tačno određenog dana. Niko od tih ljudi nije bivši vojnik, niko nije Jevrej, svi su razbacani širom Evrope, sve su to ljudi običnih zanimanja. I to je neophodno u procesu oživljavanja Trećeg Rajha. Zainteresovani? O tome vam pričam. Film vam dodaje misteriju, pitanje na pitanje, otkriva deo po deo i naprosto proleti dok dođete do rešenja. 

E sada ono što mnogim ljudima smeta - zašto Mengele kada je sudbina lika kojeg pratimo u filmu u potpunoj suprotnosti sa čuvenim "anđelom smrti". Hajde da razmišljamo šire. Kada sagledate ideju ovog doktora u filmu, nemojte mi reći da to ne izgleda kao nešto što bi izašlo iz Mengeleove glave. Nije ovde poenta da nam dostave istorijskog Mengelea. To film i ne pokušava. Stvar je u zaostavštini, u onome šta takvi ljudi kroz istoriju znače i šta ostaje posle njih. Stvar je u tome šta ljudi mogu da nauče od takvih ličnosti. Ako radite nešto što je jako inspirisano nekom ličnošću, deo te ličnosti je u tome što radite. Da je ovo neki drugi lik, vi biste komotno rekli da vas on podseća na Mengelea. U tome je stvar. Vi verujete da bi nešto ovakvo izašlo iz njegove glave. 

Neretko vidimo da film koketira sa Mengeleovom prošlošću. Često se pominje šta je radio i kakve stvari je pravio. Možda su nam mogli servirati poneku scenu koja bi prikazala ovog lika za vreme svetskog rata. Ok, teške su to scene i možda tražim previše ali bi svakako donele još dimenzije liku. Vidi se da postoji i odnos između Mengelea i Libermana i prosto bode oči da tu postoji neka neispričana priča. Zašto ne dodati još toga? Ok, film traje 2 sata ali nemate utisak da ste pogledali suvišnu scenu. Komotno su mogli proširiti ovo sa još detalja i verujem da bi ovaj potcenjeni film bio i epohalan. 

Ne bih o tome da li je glavna ideja Mengeleovog lika ovde besmislena. Po meni je ona daleko od toga. Neosporno je da je čovek bio monstrum ali je isto tako neosporno da je, kada je medicina u pitanju, imao zastrašujuća istraživanja. Glupan ne bi mogao postići to što je on postigao. Ideja koju gledamo je za vreme kada je film prikazan bila ispred vremena. Verovatno ona to još uvek jeste ali uprkos svemu tome, ne deluje neverovatno. Mi možemo tvrditi da to neće biti baš tako kako je zamišljeno ali šta nam daje pravo da tvrdimo tako nešto. Ne možeš opovrgnuti ono što ne znaš, možeš ga samo dovesti u pitanje.

Ono što je zastrašujuće u ovakvoj ideji koju filmski Mengele ima je potpuna vera u cilj. Film pravi jasnu razliku između ljudi kojima je glava ispred cilja i onih koji bi glavu dali za to u šta veruju. Vera u jeziv cilj nas prosto tera da se zapitamo. I kada on obrazlaže svoj cilj, kada izlaže veru u ono što želi da se desi, možda vam deluje lud, ali, braćo i sestre, nema tu ludosti. Lud čovek priča besmislice ali ovaj je dovoljno inteligentan da ostvari ono o čemu priča. E tu smo. Ta njegova vera u nešto monstruozno ga čini zastrašujućim a plašimo se iz razloga što on veruje više u nešto takvo nego mi u nešto dobro. Tera vas da se zapitate, zar ne?

Boys from Brazil je pre svega potcenjen film. Prvo, ima dva velikana u glavnim ulogama i ima dva sjajna lika koja tumače ovi velikani. Ideja vodilja filma je jeziva. Gledajte šire i uvidećete koliko je ovo zapravo zastrašujuć plan. Misterija je sjajna pa čak iako je ranije razrešite, kraj filma je sjajno spakovan tako da je uživanje zagarantovano. Bukvalno ne postoji ni jedna jedina suvišna scena. Pre možemo reći da fali barem još pola sata na ova dva koja gledamo. Ako vas film na kraju ostavi da se zapitate šta bi bilo kad bi bilo, ako vas natera da razmišljate, ako ostavi prostora da prihvatite zastrašujuću ideju kao moguću, onda nema sumnje da gledate odlično ostvarenje. The Boys from Brazil to upravo i jeste.

Zanimljivosti:
Scena borbe između Peka i Olivijea je morala biti pažljivo snimana jer je sedamdesetogodišnji Olivije bio jako bolestan. Uz to što je lošeg zdravlja, nešto malo pre početka snimanja filma je bio i na operaciji uklanjanja kamena iz bubrega. Pek se plašio sa će biti kritikovan zbog loše glume jer nikada nije glumio sličnu ulogu. Film je zasnovan na knjizi Ajre Levina. Knjiga je objavljena godinu dana pre filma.

Naj scena:

Ime

Moja ocena: 8/10

8 коментара:

  1. '' Traje dva sata a proleti. Verujem da se nećeš pokajati. '' - čovječe ništa jezivije nisam odgledao u zadnjih godinu i više. Ovo je perketno. Tu je i problem u vezi trajanja od dva sata. Moglo se još dodati pola sata kao što si rekao. Ništa ne bi upropastilo. Npr. prije sve onih scena o fotoreporteru uvertira od 15. minuta Mengelovog '' angažovanja '' u trećem rajhu. I još nešto tokom filma. Ovo bi bio epohalan film. U rangu jednih od najvećih klasika i oskarovaca sredine 20. vijeka. Ne pamtim da sam nekada bio pod utiskom ovako. Ovo je toliko bolesno da tjera jezu u kosti. Pogotovo ona rečenica: '' Hitler osamdesetih, devedesetih, 2000-ih! ''

    ОдговориИзбриши
  2. Nakon Omena Gregori Pek se još jednom obračunava sa psima :)

    ОдговориИзбриши
  3. Gregori Pek i Olivije ovde rasturaju, ali moram pomenuti još jednog velikana, a to je Džejms Mejson. On ovde ima vrlo malu ulogu, ali i u njoj on pokazuje koliki je majstor. Deluje mi da je on danas jedan od zaboravljenijih glumaca, a u ono vreme je imao toliko genijalnih uloga, samo kad ga se setim u "Bigger Than Life" od Nikolasa Reja gde glumi zavisnika od lekova ili u Kjubrikovoj Loliti gde je potpuno izdominirao, mislim da bi čovek trebao da se pamti kao jedan od najvećih zajedno sa Olivijeom, Brandom, Gari Kuperom, Kagnijem, Bogartom, Gabenom, Mastrojanijem, Mifuneom...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tihi heroj glume :)
      Uvek je nekako ostajao u drugom planu ali kvalitet glume je neosporan.

      Избриши
    2. Svakako da je 70-ih uglavnom imao male uloge u jako dobrim filmovima, ali 40-ih pa sve do 70-ih čovek je bio jedan od najcenjenijih glumaca. Kod Karola Rida koji je režirao "Trećeg čoveka" je ostvario maestralne dve uloge, pomenuo sam već filmove Nikolasa Reja i Kjubrika gde dominira, kod Hičkoka ima jednog od najzabavnijih negativaca, vidim da je kod Lameta snimio jedan film sa Maksimilijanom Šelom i Simon Sinjore gde ima glavnu ulogu i deluje mi da je taj film jedan od njegovih potcenjenijih, baš planiram da pogledam taj film, kod Ofulsa ima dve genijalne uloge u "Caught" i "The Reckless Moment", u filmovima Mankevica je sjajan u "5 fingers" gde glumi sa jednom od meni omiljenih francuskih glumica Danijel Darije i "Julije Cezar" sa božanstvenom glumačkom postavom gde bukvalno krade šou jednom Brandu... Ne bih baš rekao da je on uvek bio u drugom planu, tokom čitave svoje karijere je čovek imao različite uloge, od pedofila, zavisnika, kukavica, psihopata, pa sve do potpunih junaka, toliku raznovrsnost su možda imali samo Brando i Olivije.

      Избриши
    3. Ne mislim da je uvek bio u drugom planu po ulogama ali kada je u pitanju publicitet i popularnost, nije spominjan kao ovi koje si naveo. Recimo u Salem's Lot je odličan isto mada to nije neki veliki niti naročito cenjen film. Ali njegova uloga (tu sporedna) je mnogo upečatljivija od svih ostalih. Pamtim ga i iz Cross of Iron kao i 20,000 Leagues Under the Sea.

      Избриши
    4. Pogrešno sam te razumeo pa pomislih da si rekao kao da je uvek imao male uloge. Inače "Cross of Iron" mi je jedan od dražiš Pekinpoovih filmova, iako je tu Mejson malo u filmu, on je super, ali Šel i Kobern tamo dominiraju. Isto tako mi je i Šel jedan od potcenjenijih glumaca koga svi retko pominju, takođe jedna glumačka veličina.

      Избриши
    5. Nisam se ni ja izrazio precizno tako da je ok :)
      Cross of Iron sam jako davno gledao i dan danas mi je u sećanju kao opasan film gde dominira pomenuti dvojac. To bi valjalo reprizirati

      Избриши